Monumenti civilizacije

Dok stojim u dvoristu monumenta jedne prosle "civilizacije", u dvoristu jedne zgrade sa istaknutom socijalno-komunistickom arhitekturom pogled mi je uperen u jedan politicki predizborni kup. Masa koja zadovoljno klice i pozdravlja svoga pulena sa nestrpljenjem ceka govor. Na licima ljudi vidi se uzbudjenje sto je miljenik konacno stigao do njih sa vestima koje ce im promeniti zivot iz korena. ON je stigao. Dok tako gledam granice dva na prvi pogled totalno razlicita sveta odvojena jedino starim oronulim plocnikom, na um mi pada misao da ta dva sveta mozda i nisu toliko razlicita. Kada vratimo malo film unazad par stotina i vise godina, vidimo uvek istu pricu: nada u bolji, zdraviji i bogatiji zivot budemo li verovali onome koji nam to zeli predociti. Stotine razlicitih pokusaja i stotine razlicitih neuspeha. Kako se samo smemo usuditi nadati se da najnoviji pokusaji istog cilja mogu biti uspesni. Zar covecanstvo nista ne nauci iz proslih lekcija. Ah da.. treba mu izgleda SUBJEKTIVNA lekcija koju moze ocitati na svojoj kozi, lakse je ako je tu i fizicki oziljak nekog bica ili okova. Zar je to potrebno da bi jedna generacija uspela da nauci lekciju koja je samo retkima jasna. NE postoji PUT ili pravac "KOJI JE U PRAVU". Pitanje je samo pogleda na taj put i interes onoga koji slusa i onoga koji ga propoveda. Zar to ne bi trebalo biti jasno kristalno cisto. Kroz vekove nam se nude cudesna resenja koja ce civilizaciju odvesti negde tamo do neba (da jedino tamo cemo sigurno otici :) ... Pogledajmo velika carstva ili neku uspesno kraljevinu i tok dogadjaja od njenog formiranja pa do njenog raspada. Uvek isti obrazac, isti ishod. Uspon i pad, crno i belo, susa i poplava, sitost i glad. U pitanju je osnovni princip prirode i ukoliko ne umemo da ga sagledamo kao celinu, osudjeni smo da se kao kuglica flipera odbijamo od jedne do druge krajnosti do vecnosti. Kada cemo shvatiti da nema stvari koja je dobra i koja je losa sama po sebi. Gledajuci sa objektivnog analitickog nivoa dosao sam do shvatanja apsurda da u stvari sam pojam ne znaci ono sto predstavlja i da se on ne moze realno uporebiti da ni priblizno definise ono sto pojam treba da definise, a kamoli tek apsolutno, sto mnogi prihvataju. U toj misli pokusajmo onda da objektivno razmislimo o onome sta propovedaju politicari. KAKO mogu da propovedaju nesto sto se ne da definisati. Deluje prosto, ali nije. Zasto. Kroz istoriju civilizacije/ja uvek je postojao jedan faktor zbog koga su se ljudi ovako ili onako morali da opredele ili za crno ili za belo, a neki cak i uspesno skakali izmedju te dve boje. U pitanju je upravo interes onih koji su propovedali te dve boje. U pitanju je bic i jaram kojim su uspevali da "probude" one koji su se drznuli stvar pogledati sa vise instance. Vec cujem demokrate i razne borce za ljudska prava kako me obavestavaju da su apsolutizam i diktatura odavno iskorenjeni te imamo slobodne medije i resurse koji nam omogucavaju da "objektivno" vidimo stvari. Mislim da je nepotrebno ulaziti u lako vidljivu cinjenicu da su ti mediji upravo taj bic, jaram i stega modernog propovedanja "istine", okovi koji nas mozak i percepciju stavljaju u umni "geto". Zar su jos nekom potrebne lekcije o lobiju, finansiranju medija i raznih kampanju. Koliko puta treba da uhapse nekoga da bi prihvatili to kao cinjenicu. Ili opet cekamo da iskusimo to na svojoj kozi? Zar jos neko ne zna da se uski interesi na kraju suzavaju upravo na nikad siru velicinu novcanika velikih kompanija kojima upravlja svakim danom sve manji broj pojedinaca. Jel nam opet treba istorijska lekcija? Po cemu su onda ta dva sveta odvojena tim budjavim plocnikom toliko razlicita? Priznajem, promenjena je retorika, modernizovani su stavovi opet u cilju priblizavanju masi kojoj je jadnoj prvo usadjeno neko kvazi poimanje demokratije kroz mir i blagostanje i pogled na demokratiju kako je vide oni u cijem je interesu da ljudi vide demokratiju bas na taj nacin. Danasnji diktatori i vodje pricaju O MIRU i blagostanju dok se njihove politicke kampanje finansiraju sredstvima rata, svercom i korporacijama cije bi se metode mogle uporediti sa inkvizitorskom (da microsoft, bash na tebe mislim! :). Cekajte, vracamo se vrlo lako na onu misao gore o pojmovima... MIR=RAT Blagostanje=GLAD ZDRAVLJE=PROFIT Medicinskih korporacija? Zar to nije manipulacija pojma? Da, upravo onog pojma za koji smo utvrdili da ne moze da se definise... Pa vi slobodno idite i slusajte njihove reci, reci koje ni vi ni oni ne razumete.... Za kraj da clanak zavrsim sa mislju meni nepoznatog autora koji je rekao "Ko se razume u politiku, njome se ne bavi", sto je i logicno jer covek izvan politike ima objektivniji pogledj od aktivnog politicara. Licno mislim da je slicno sa istinom, ona je uvek jedan korak ispred nas. Cim pokusamo da je definisemo pojmovima koje imamo a koji su relativni do bola, IZGUBILI smo je. Pobednik je onaj najblizi, ako uopste ima pobednika!