Lepota - Koani by dmc

Jedan pustinjak mnogo je voleo da seta po brdima. Jednoga dana na vrhu jednog brda ugledao je prelepi redak cvet o kome je samo cuo price ali nikada do tada nije imao prilike da ga vidi. Danima je uzivao u lepoti cveta. Boje cveta izazivale su pravu lavinu emocija u njemu. Cvetni mirisi koji su dopirali do pustinjaka dovodili su ga do tada nepoznatih emocija. Jednoga dana dok je tako uzivao u cvetu, na horizontu se pojavi divlja koza i ne mareci za pustinajka u transu, ladno uzme i pojede cvet. Pustinjak je pobesneo, jurio je kozu kilometrima preteci i vristeci za prestravljenom zivotinjom. Posto nije mogao da je uhvati,  vidno neraspolozen spustao se niz planinu gde je naleteo na mudarca. "Cemu takvo neraspolozenje strance?" - Upita ga mudrac. Pustinjak mu odgovori "Glupa koza pojela je jedan od najlepsih i najredjih cvetova miljama daleko, a tako sam uzivao u njemu svakodnevno". Mudrac ga upita: "Jel si se dobro nagledao cveta?". "Da" - rece pustinjak. "Jesi li se dobro namirisao cveta?" - upita ga mudrac, "Jesam" bio je odgovor pustinjaka. "Jesi li dosao do novih saznanja i osecaja tom prilikom?" - "Jesam" - odgovori pustinjak. "Pa onda je svrha cveta ispunjena i prema tebi i prema toj kozi. Takva je sustina prirode, ona ne postoji samo zbog jednog razloga. Svima daje neseibcno i ravnopravno. Da nisi stao na put prirodi, ni ti sada ne bi bio neraspolozen, vec bi bio bogatiji za jedno iskustvo do sledeceg dara prirode". Od tada je pustinjak razumeo sustinu prirode i vise joj nije stajao na putu spoznavsi tako vecnu srecu.

--dmc/MMVIII