Film: 300

Odgledah i cuveni film "300" koji poslednijih dana i nedelja puni americke bioskope. Ne znam dal je stigao kod nas ili ne (osim piratskim kanalima). Ovako, pozivitne stvari iz filma: hrabrost, cast, ponos. Lose stvari: hrabrost, cast, ponos. Mislim  film  totalno zbunjuje nekog racionalnog coveka. Zasto. Pa film namece ponos, hrabrost, rodoljublje iznad zivota i bilo cega drugog. Ono, nema satro nikakvog drugog smisla u zivotu. Spartanci su odgajani brutalno i nemilosrdno samo da se bore. What the fuck? A ovamo ljubavni dijalozi ko u Sekspira, kuknjava za izgubljenim sinom kao da ga je zgazio auto, a ne poginuo u casnoj borni (za koju i zive). Mislim, okej, ljudi su se uvek divili hrabrosti, ali se pitam da li je to bas uvek najbolje. Da li je uvek najbolje izginuti do poslednjeg, ili se prilagoditi, sacekati bolji momenat za odbranu, ako vidis da je neprijatelj mnogo nadmocniji. Ne mogu a da ne uporedim celu situaciju sa Kosovom i Srbijom. Ako cemo gledati iz perspektive filma, Srbi smo onda totalno  podbacili i kao narod i kao borci i kao ljudi. Dozvolili smo da nam neprijatelj otme nase svetu zemlju, zbog toga sto nismo bili spremni da zrtvujemo ne samo svoje zivote, vec nas komfor, struju, kompjutere i uopste zapadni nacin zivota. Secam se kad je bilo bombardovanje, velika vecina je kukala kako nema struje i kako je ostala bez brojih komfora koje nudi nas zivot. Mislim ne zelim time nikoga da osudjujem, mene je to najvise pogodilo.. ali gledajuci realno tako se ne brani zemlja... Niti pevanjem, niti glumljenjem mete. Pogledajmo Vijetnamce, oni je odbranise, pa nek prica ko sta hoce. Sada mozemo naravno do sutra da diskutujemo o moralnim dilemama svakog rata i svrsi, posto ih sada Amerika opet ekonomski osvaja. Ali eto, sasvim sam siguran da smo kao Srbi ulozili desetinu onog iskrenog rodoljublja i hrabrosti i ponosa  koji imaju ovi Spartanci u filmu u odbranu nase zemlje , odabranili bismo je. Ja sam inace veliki pacifista i po meni sve te stvari kao ponos, hrabrost su manje vise maco paljevine. Ali ipak natera te da razmislis ponekad i sa druge strane. oni koji me znaju, znaju da je ovaj clanak ta moja druga strana. Dakle da se vratim na film, u principu vredi videti, i generalno koliko ima dobrih stvari u njemu ima i losih, tu je naravno toliko preterivanje u toj njihovoj tvrdoglavnosti, pa se plasim da neki extremista moze to pogresno shvatiti. Mislim gledajuci ovaj film nisam mogao a da ne povucem paralelu izmedju Spartanaca i Klingonca :) Znaci ne znam ko je od koga sta ukrao ali slicnost je apsolutna. Ratnicka civilizacija kod koje se sve vrti oko ponosa i ratovanja. Mislim, sta je tu sustina, da bi mozda i mogao da skapiram da je to ok ali da si siguran da imas neke koristi da kazemo, na drugom svetu, inace je to arcenje zivota i mladosti u glupim ratovima. Jer mislim da je zivot ipak vise ispunjeniji sa ljubavlju, znanjem i napretkom nego ratovanjem. Film budi u coveku nenormalno jake emocije ponosa, patriotizma i hrabrosti. Neki bi rekli da je to uzviseno. Ja sam misljena da gde god su neke jake emocije, tu pre moze doci do greske, jer tada nasom percepcijom i rasudjivanjem vladaju emocije te ce nasa odluka biti daleko od objektivne. Sada ce neko postaviti ono cuveno pitanje, cemu i zivot bez emocija, ali sklon  sam da verujem da se moze ziveti bez ovako zaslepljujucih emocija.