Sloboda V3.0
Setajuci ovih dana uzivajuci na suncanom vremenu gledajuci u nebo cesto sam video avione kako lete, podsecajuci me na nepresusnu temu koji vec eto, treci put obradjujem blize - Sloboda. Gledajuci avion kako slobodno leti duboko plavim nebom, shvatam da pored toga sto je moderno covecanstvo iznedrilo prelepe izume da poveze ljude i mesta, i da ih ultimativno oslobodi i fizicki i psihicki, vecina ljudi, ukljucujuci mene, ne moze da koristi vecinu tih stvari. I da sakupim pare za avion, vizu mogu samo da sanjam, a da bi zaradio pare za avion upadam u zacarani krug gde moram da radim 8 sati dnevno jedno godinu i po dana, da bih mogao 7 dana da mislim da imam slobodu da idem gde (a i ne i kad hocu).. Gde su ti roboti i masine koji ce osloboditi coveka rada?? Ko odlucuje o tome da 1% ljudi ima 10000000 puta vise stvari koje im treba, dok ostalih 99% zivi u siromastvu, a gde cak 870 miliona ljudi bukvalno gladuje (podatak od pre neki dan)... Secam se kao mali gledao sam jednu dobru emisiju, Posle 2000-te... I mastao o civilizaciji gde necu morati ni da se sagnem da zapertlam pertle, dok oko mene neumorni roboti trce na sve strane zamenjujuci ljude na raznim poslovima, gde auti lete oko velikih metalnih tornjeva u kojima zive ljudi u apsolutnoj sreci gde je jedina stvar na covekom umu radoznalost, ucenje, zabava i ljubav... Zastanite stvarno na momenat - setite se kada ste VI, BAS vi, osetili da ste slobodni, da odete u Grand Canyon ako pozelite, i kazete, ne mogu vise, treba mi promena, zelim da upoznam zanimljive ljude, da vidim nesto drugacije od ovoga gde zivim, da odmorim malo od posla, da procitam knjigu, da dobijem odgovore na pitanja koja niko ne sme da postavi, da kazete da ste iskreno sreci sto ste zivi i da kazete da vas zivot ima smisla!!!.. Odakle realnost gde su pojmovi vize, pare, beda, glad, smrt, patnja, kompeticija, glupost, mrznja i strah svakodnevni dominantni pojmovi? Sta je problem? Ultimativno pitanje koje se postavlja je - sloboda uma. Bez slobode uma nema ni oslobodjenja tela. Zasto? Radjamo se u ovaj svet gde nas roditelji u najboljoj nameri spremaju za ono sto nas ceka, nesvesno nas navikavajuci na ovo naopako doba i norme, gde je normalno zgaziti nekoga na putu, prevariti ili cak i ubiti da bi se samo opstalo.. A nikad se ne zapitati da li takav zivot i vredi necemu... Nikada ne saznati slobodu, ne shvatiti pojmove iznad onoga sto smo naucili. Misao izvan perceptivnih zatvora i obrazaca. I opet, ti koji ces reci, eh jos jedan patetican post, ali od neceg moze da se zivi, zapitaj se, nemoj samo ici dalje .... Zastani i razmisli, ako imas dovoljno slobode da razmislis i za toliko.... Samo znaj, da si upravo TI razlog ovome, i ti, bas ti, ti koji mislis da nisi..